ponedjeljak, 09.03.2009.
Nije me dugo bilo zauzet da glava boli....
Ispričavam se zbog svog izostanka.
Imao sam posla što s bendom, počeo mi tečaj za zaštitara, rješavao papirologiju, privatni problemi itd. itd… ukratko rečeno nakupilo mi se svega i svačega.
Ukratko što se dešava… umoran sam ko pas, na nogama sam maltene 12 sati dnevno, psihički iscrpljen do granice mentalnih blokada (dobro je dok se mogu sjetit JMBG-a). Inspiracije nemam nimalo, sve što odsviram ili napišem mi se nimalo ne sviđa. Instalirao sam Unreal Turnament 2004 opet da se imam na čem iskaljivat u svojih sat vremena dnevno što imam za sebe.
Moram učit, a ne da mi se, imam 260 strana zakona, pravilnika, tehničkih sredstava i vatrenog oružja. Naravno učenje ću odlagat do zadnjeg dana, po dobrom starom običaju (kako sam ja prolazio s 5 još mi nije jasno).
Ovo je nešto što sam izdrljao nabrzaka u 2 poslije ponoći me prala me nesanica opet.
NO NAME
Kao bodež u srcu,
Na oltaru sjećanja,
Prinesena je žrtva,
Koja bijaše tvoje lice,
Al ne da bih nestala,
Već da bih vječno bila,
I ostala.
Moja jedina bol,
Koju osjetim,
Kad zatvorim oči,
I sjetim se,
Što je nekad bilo.
Buckethead … odličan gitarist i stvar koju jako volim (skinio sam je, al traljavo), nadam se da čete uživat u njoj.
nedjelja, 08.02.2009.
Mjesečeva sonata/ piano sonata no. 14
Beethoven je jedan on najboljih skladatelja u ljudskoj povijesti.
Ne ću pisat njegovu biografiju imate sve na wikipediji.
Uživajte
U pjesmu nisam stavio ništa o alegro dijelu, jer mi se osobno ne sviđa i ne prati 1. tužni dio, a niti se poklapa s 3. dijelom koji prikazuje unutarnju borbu.
Mjesečeva sonata
Večeras, s neba, pada voda života.
Svaka njena kap, jedna je nota.
I dok se ova skladba sklada,
Ljudi ne slušaju, glazba samo propada.
Samo glazbenik mali, sluša kiše zov,
Melodiju što tmurno nebo stvara,
I u njen ritam usklađuje svoj hod,
Adagio, sporo, kao i njegova bol.
Mjesec kroz zavjesu oblaka viri,
Obasjava mu put i malo ga miri,
Uz udar groma pljusak počne,
I sa sobom nosi melodije, moćne.
Pljusak kao presto ga zanese,
I novu nadu u srce mu donese,
U žurbi glazbenik kajdanku hvata,
Pogleda gore i napiše Mjesečeva sonata.
utorak, 03.02.2009.
Pošto sam upao u malu krizu i nemam inspiracije izmišljati pjesmice i priče i bla bla bla tugomoljka disfunkcionalnog pisca, odlučio sam vam dat uvid u ono što čini mene.
Prvo nemam cigareta, tj. nisam imao cigareta, dok ovo pišem. Dim cigarete je inspirativan meni mističan pogotovo u ovo prokleto vrijeme. Ko još sjedi za kompjuterom u boksama iza ponoći i piše nešto što ni njemu samom nema smisla. Možda je bolje što nemam cigarete možda sad vidim cijelu sliku, ono što je dim sakrivao, zamagljivao. Produbljena percepcija i takve gluposti, da i tako…. Na temu.
Čovjek koji ne teži ničem to sam ja. Moja četiri zida, krevet, stol, kompjuter, termika, pojačalo za gitaru, fenderov telecaster, akustara iz Konzuma (200 kn), klavijature također iz Konzuma (170 kn), TV i ormar za odjeću, e da i moj uteg kojeg dižem iz dosade. Dane provodim svirajući gitaru, gledajući CARTOONNETWORK ili kontemplirajući još jedno izviješće i najavu crne budućnosti. Da zaboravio sam da ta kontemplacija me prijebe pogotovo kad izađem van. Ljudi nazaduju dame i gospodo. Vraćamo se na drveće.
Što čovjek može vidjet kroz moje oči subotom navečer? Nagle nesuzdržane nalete modernog primitivizma i modernog ropstva. Liječena ovisnica se valja u snijegu zbog lika, totalno suzbijajući svoj identitet u potrazi za drugom ovisnošću, ali ova je legalna. Isto kao politička opredjeljenja : „Smrt rasi jer je drugačija!!!“ rasizam, mržnja nešto na što bi normalan, suvremeni i obrazovan čovjek rekao svi smo mi ljudi svi smo mi ista rasa. Mržnja je ista ovisnost kao i ljubav. I što pri kraju subotnje večeri smo ja i moja politička kontra, s kojom sam imao više fizičkih sukoba kroz godine, se častili pivom. Čovjek u svoj svojoj slavi nije ništa drugo od malo inteligentnije životinje.
Ja sam čimpanza odbijam se čovjekom zvati, pa neka me vaša mržnja proguta kao što je već netrpeljivost progutala svijet. Živim kao životinja u svojoj jazbini i okružuju me istomišljenici i držim štit visoko podignut da ne bih osjećao, da bih se distancirao. Ipak jedna uspomena me proganja i jedna osoba do koje mi je jako stalo, ta uspomena me izjeda, a protiv nje štit ne vrijedi. Istina je da sam joj naudio u prošlosti, ali ono što ona postade meni uništi vjeru u čovječanstvo. Materijalizam. Mercedesi, Lexusi, BMW, Lamborgini, vile na moru,hoteli s pet zvjezdica to sve ljudi žele. To ona želi. I tu sad leži fundamentalan razlika naše osobnosti, meni to ništa ne znači niti ja išta od toga mogu pružat. Mogu dat sebe i pjesmu, moj trud i moju ljubav.
Gadi mi se ovaj svijet, ne zato što ljudi ne misle kao ja, nego zato što uopće ne misle.
"But what right had I to these highest joys, when all around me was nothing but misery and struggle for a moldy bit of bread; when whatsoever I should spend to enable me to live in that world of higher emotions must be taken from the very mouths of those who grew the wheat and had not bread enough for their children?" Peter Kropotkin
"Onaj koji ima puno konja, ne zna kojeg će jahat." Indijanska poslovica
Danzig - Mother
Mother
Tell your children not to walk my way
Tell your children not to hear my words
What they mean
What they say
Mother
Mother
Can you keep them in the dark for life
Can you hide them from the waiting world
Oh mother
Father
Gonna take your daughter out tonight
Gonna show her my world
Oh father
Not about to see your light
But if you wanna find hell with me
I can show you what it's like
Till your bleeding
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it's
Mother
Tell your children NOT to hold my hand
Tell your children not to understand
Oh mother
Father
Do you wanna bang heads with me
Do you wanna feel everything
Oh father
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it's like
Till your bleeding
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it's
Yea
Not about to see your light
But if you wanna find hell with me
I can show you what it's like
Till your bleeding
Not about to see your light
And if you wanna find hell with me
I can show you what it's like
Mother
Yea
utorak, 27.01.2009.
Manjak inspiracije i ideja
Počeo sam pisat nešto za blog još prije tjedan dana i tako stoji.
Malo sam u banani mentalno, pa neće bit ništa konkretno dok mi se puzlice u glavi ne poslože.
Štedim za gitaru ovo je moj prvi izbor. Nju koristi Muhamed Scuimez definitivno bog gitare današnjice. Samo malo ljudi ima želudac za njegovu glazbu pa sam stavio samo ovaj solo koji je stavljen među 10 najboljih solaža modernog doba. Nadam se da će te uživat.
subota, 17.01.2009.
OKO ZA OKO, ZUB ZA ZUB
Tako uči stari zavjet ili ti ga Talmud po blisko istočnoj religiji čije mi pripadnike zovemo Židovi. Jer je to opravdano? Ja znam da šamar uzvraćam šamarom, udarac udarcem, ali samo na osobe koje su mi taj udarac/šamar zadale. I tako u toj izreci Židovi traže opravdanje, ali ne uzvratit na one koje im zadaju udarac nego na cijeli svijet i tako dokazuju da država Izrael može danas nosit titulu 4 Raich.
Haill Ehuda Baraka. Ubojica nevinih.
IZRAELSKA VOJSKA POGODILA UN-ov KOMPLEKS U GAZI.
Zgrada u središtu Gaze u kojoj je smještena UN-ova agencija za pomoć PALESTINSKIM izbjeglicama UNRWA pogođena je DVIJEMA izraelskim granatama, pri čemu je ranjeno troje zaposlenika, pa je jučer OBUSTAVLJENO DIJELJENJE POMOĆI.
Glasnogovornik UNRWA je izrazio zabrinutost time što su bombe bile fosforne (punjene bijelim fosforom http://en.wikipedia.org/wiki/White_phosphorus_(weapon) za više informacija) te da je pogođen spremnik s gorivom. U kompleksu je zbrinuto 700 civila.
Također je pogođena zgrada di su smješteni medijski zastupnici, 2 snimatelja su ozlijeđena.
Dosad u je u Izraelskim napadima poginulo 1028 Palestinaca, nažalost preko 99% su civili.
Gaza je novi geto Izrael novi Raich.
Valjda ispucavaju svoje komplekse nabijene Aushwitcom na Palestincima.
Rat protiv terorizma je postao RAT TERORA.
U Britanskom parlamentu se šuška o mogućnosti prekida odnosa i sankcijama za državu Izrael. Dame i gospodo Britanskog parlamenta ako to učinite to će bit najpametnija i najhumanija stvar koju ste ikad napravili.
The British parliament has started a discussion whether to cease communications and sanction the state of Israel. Ladies and Gentleman of the British parliament if you do it, it will be the smartest and the most humane thing you have ever done.
“A society that sacrifices a little liberty for a little security will gain nether and lose both.” (ispričavam se ne sjećam se imena autora ove izreke)
http://www.youtube.com/watch?v=X70gfzAQtZw
http://www.youtube.com/watch?v=vj303gH8tVk&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=GDjthFt6EZg&feature=related OVAJ POGLEDATI OBAVEZNO
utorak, 13.01.2009.
Male laži koje kroje svijet
Moral .... nit za koju se drži svaki upravo nemoralan čovjek dok čini zlodjela.
Opravdanje za progon, smrt i bijedu. Po čemu smo moralni nego po standardima koje smo mi sami postavili, a opet u nekim drugim okolinama je taj moral nemoralan.
Za one koje nisu shvatili do sad, države su samo napredni oblik tribalizma i tako se ponašamo. Osuđivanje zbog vjere, nametanje naših ideja po kojima navodno živimo, a upravo vrijednosti koje navodno zapad drži zapad svakodnevno krši. Mi smo svi pleme medvjeda koje progoni pleme orla ili u posljednjih godina mi smo pleme zvano Demokracija, tj. Slobodni svijet i namećemo našu slobodu vojnom silom. Ironije.
Dobro kako ugnjetavamo druge, ali kako li još ugnjetavamo sami sebe.
Moda za ljude bez vlastitog stila. Kopirat bogate u nadi da ce im život bit bolji, kupovanje skupih marki radi opravdavanja vlastite egzistencije i statusa u društvu.
Samo moda više nije odjeća ili par umjetnina, dijelova namještaja koje je neki bogati ekscentrik pokrao od siromašnog luđaka, neko nabijanje kompleksa na vaše tijelo.
Jer su mi sise premale?
Kakav mi je nos?
Jer sam li debela?
To su sve češća pitanja koje žene postavljaju, iz mog iskustva, zbog konstantne medijske hajke o imiđu savršene silikonske barbike i imiđu bogatih i slavnih. Uništavamo naše žene do točke da im je promiskuitet nepoznata riječ. Nepoznata ne zbog nekih moralnih ili ti kršćanskih, religioznih vrijednosti, nego kompleksa manje vrijednosti. Putem kompleksa manje vrijednosti i još nato nadodajte kemijsku neravnotežu zbog manjka snošaja dobivate sve veći porast manične depresije ili porast agresivnog ponašanja u žena (premda ja volim agresivne žene). Da daljnji pad se upotpuni ekonomska situacija i sistem poznat pod nazivom kapitalizam ne daje svima mogućnost da dosegne svoje snove zbog financijskog stanja. Dalje se dešava daljnji pad i neudane preambiciozne i već preiskompleksirane žene 30, 40 kusur godina koje nisu ostvarile svoje snove kao savršena žena bogatog Holywoodskog glumca počinje očajničku potragu za partnerom.
Dok na drugu ruku muškarci koji isto tako su slabog financijskog stanja gledaju filmske glumice, manekenke i maštaju sebe u jahti s određenom ženom ili barem u ulozi njezinog vrtlara. Slušaju laži prijateljica s kojima su odrasli da novac nije bitan i fizika privlačnost nije najbitnija, a onda se priča preokrene u komentiranje cijene Mercedesa, BMW-a ili sličnih luksuznih auta i koji od tih sretnih tatinih sinova ima bolji trbušni zid. Što je najžalosnije 99% te djece nisu zaradili ni kune da bi kupili te aute svojim radom. No to ne sprječava tate da kupuju sinovima skupe i smrtonosne poklone, jer sudevši po našoj crnoj kronici svaka 3 mjeseca se neki momak od 19,20 godina slupa usmrti sebe ili još gore neko maloljetno nedužno dijete. I tako djeca slabijeg imovinskog stanja izlaze s 20 kuna dnevno gledaju di je švercer kako bi uzeli kutiju svojih cigareta, po iskustvu zlatni walter 9 kn, i litru najjeftinijeg vina u društvu ono malo ljudi koje nažalost još razmišlja glavom.
Jer u svijetu di pokušavaš se izdvojit i bit svoja osoba nosiš naznake narkoman, peder, antikrist, anarhist (premda ljudi ni ne znaju što je zapravo anarhija), sotonist…… i druga pogrdna imena. Ljudi koji se pogledaju ujutro u ogledalo i kažu si ja sam moralan čovjek i duboko u sebi potiskuju svoje grijehe toliko da si ne mogu pogledati u oči.
„Kralj može pomaknuti čovjeka. Otac može priznati sina. Taj čovjek isto može pomicati sebe.
I tek onda taj čovjek počinje svoju igru. Zapamti da kako god igraš ili za kog igraš tvoja duša je u tvojim rukama, makar oni za koje igraš misle da su kraljevi ili ljudi s nekom moći, kad staneš pred boga ne možeš reći da ti je nešto bilo naređeno ili rečeno da tako napraviš ili da vrline nisu bile prigodne u to vrijeme.“ Kraljevstvo Nebesko Kraljev razgovor s Balianom.
P.S.
Ja sebe ne smatram moralnim ni prosvijetljenim samo realnim. Ako te svrbi počeši. Ako žudiš zadovolji. Ne propuštaj prilike jer prilike ne dolaze često.
LUTKAR
Osjećam kako gledaju me,
apstrakcije moga uma,
čudne sjene na zidu,
kako da se otrgnem,
U koraku prate me,
Prate do moga kutka,
Iza sjene stoji lutkar,
A ja sam samo lutka.
Ajde, pomakni se,
Mičem užad, pleši mi,
Naređujem da dotakneš,
što bol ti nanosi.
Nova slika se ukazuje,
Čudna biča, nakaze,
Predam mnom ogledalo,
Kao prolaz u drugi svijet,
Ne mogu se trgnuti,
Ne mogu im pobjeći,
Oslobodi me, ovih užadi.
Želim, moram pobjeći
Ajde, pomakni se,
Mičem užad, pleši mi,
Naređujem da dotakneš,
što bol ti nanosi.
Gledam oči monstruma,
Gledam dušu svakog čovjeka,
Tamo vidim istog lutkara,
Pozornica što je ovaj svijet,
Kako da mu pobjegne,
Kako da se otrgnem,
Kad će moja duša imat mira,
Kad će završit ova igra.
